U julu 1995. godine, u gradu Srebrenici i okolini počinjen je genocid nad više od 8000 muslimanskih muškaraca i dječaka. Bio je to planirani i organizovani zločin koji se dogodio u posljednjoj fazi trogodišnjeg rata u Bosni i Hercegovini, nakon što su oružane snage bosanskih Srba okupirale Srebrenicu i Žepu, koje je UN proglasio zaštićenim zonama. Danas se sjećamo genocida u Srebrenici i prigodnim sadržajem u našoj školi odali smo počast žrtvama. Učenici i profesori su napravili cvijet Srebrenice uz izvođjenje Srebreničkog inferna i čitanja recitala učenice Amine Durmišević. Zato danas spuštamo glavu iz poštovanja. Ne zbog slabosti nego zbog veličine onih koji više nema među nama.
Da se nikad ne zaboravi, da se nikad i nikome ne ponovi.
SREBRENICA
Postoje mjesta koja nisu samo gradovi, već rana u srcu cijelog naroda. Srebrenica je jedno od tih
mjesta. I danas, nakon toliko godina, njeno ime izgovaramo tiše nego druga, jer nosi bol koju je
teško opisati riječima. Nosi priče hiljada nevinih ljudi kojima su oduzeti životi, snovi, budućnost i pravo da zagrle svoje najmilije još samo jednom.
Danas se ne sjećamo samo brojeva. Sjećamo se sinova koji se nisu vratili svojim majkama, očeva koji nisu dočekali svoju djecu, braće, prijatelja i komšija čija su mjesta za stolom ostala prazna. Iza svakog nišana krije se jedno ime, jedan život, jedna porodica i jedna priča koja je prekinuta prerano. Najveća tuga Srebrenice nisu samo izgubljeni životi, već i suze majki koje nikada nisu prestale čekati. Njihova bol postala je simbol ljubavi koja ne umire, čak ni kada izgubi ono najvrednije. U njihovim očima vidi se snaga, dostojanstvo i sjećanje koje vrijeme ne može izbrisati. Zato danas spuštamo glavu u znak poštovanja. Ne zbog slabosti, već zbog veličine onih kojih više nema među nama. Pamtimo ih jer zaslužuju da budu zapamćeni. Govorimo o njima jer zaslužuju da se njihova imena nikada ne zaborave. Čuvamo istinu jer je to najmanje što možemo učiniti za one koji više ne mogu govoriti.
Neka svaki bijeli nišan bude podsjetnik na nevinost izgubljenih života. Neka svaka dova bude znak da nisu zaboravljeni. Neka svaka suza bude obećanje da će sjećanje na njih živjeti kroz generacije koje dolaze.
Srebrenica nije samo dio prošlosti. Srebrenica je opomena, sjećanje i zavjet. Dok god postoje srca koja pamte, imena žrtava će živjeti. A dok god ih spominjemo u svojim dovama, mislima i pričama, nikada neće biti zaboravljeni.
Da se nikada ne zaboravi. Da se nikada i nikome ne ponovi.
Minutom ćutnje i Fatihom odali smo počast žrtvama iz Srebrenice.
Never Forget Srebrenica
Every year on July 11, people in Bosnia and Herzegovina and around the world commemorate the victims of the Srebrenica genocide. This day is dedicated to remembering the thousands of innocent Bosniak men and boys who were killed in July 1995 during the war in Bosnia and Herzegovina. It is one of the darkest chapters in modern European history and a painful reminder of the consequences of hatred, intolerance, and violence.
The genocide in Srebrenica caused immense suffering for thousands of families. Many people lost their fathers, sons, brothers, and other loved ones. Even today, families continue to search for the remains of missing relatives and seek justice for the victims. Every year, new victims whose remains have been identified are laid to rest at the memorial cemetery in Potočari. July 11 is not only a day of mourning but also a day of reflection. It reminds us of the importance of protecting human rights, respecting diversity, and promoting peace. By learning about the past, we can better understand the value of tolerance and the need to stand against discrimination and violence in all forms. Young people have a special responsibility to learn about historical events such as the Srebrenica genocide. Education helps preserve the truth and ensures the future generations understand the importance of peace and mutual respect. Remembering the victims is a way of honoring their lives and showing solidarity with their families. The message of Srebrenica Memorial Day is clear: we must never forget what happened, and we must continue to work towards the world where such tragedies never happen again. Through remembrance, education, and respect for human dignity, we can help build future based on peace, justice, and understanding.
Never forget Srebrenica.
Učenica Amina Durmišević (II5) je napisala i čitala recital, a Belma Bilajac (I14) je snimala i
fotografisala. Učenik Emrah Malkić (I14) je napisao rad na engleskom.
Da se nikad ne zaboravi, da se nikad i nikome ne ponovi.
SREBRENICA
Postoje mjesta koja nisu samo gradovi, već rana u srcu cijelog naroda. Srebrenica je jedno od tih
mjesta. I danas, nakon toliko godina, njeno ime izgovaramo tiše nego druga, jer nosi bol koju je
teško opisati riječima. Nosi priče hiljada nevinih ljudi kojima su oduzeti životi, snovi, budućnost i pravo da zagrle svoje najmilije još samo jednom.
Danas se ne sjećamo samo brojeva. Sjećamo se sinova koji se nisu vratili svojim majkama, očeva koji nisu dočekali svoju djecu, braće, prijatelja i komšija čija su mjesta za stolom ostala prazna. Iza svakog nišana krije se jedno ime, jedan život, jedna porodica i jedna priča koja je prekinuta prerano. Najveća tuga Srebrenice nisu samo izgubljeni životi, već i suze majki koje nikada nisu prestale čekati. Njihova bol postala je simbol ljubavi koja ne umire, čak ni kada izgubi ono najvrednije. U njihovim očima vidi se snaga, dostojanstvo i sjećanje koje vrijeme ne može izbrisati. Zato danas spuštamo glavu u znak poštovanja. Ne zbog slabosti, već zbog veličine onih kojih više nema među nama. Pamtimo ih jer zaslužuju da budu zapamćeni. Govorimo o njima jer zaslužuju da se njihova imena nikada ne zaborave. Čuvamo istinu jer je to najmanje što možemo učiniti za one koji više ne mogu govoriti.
Neka svaki bijeli nišan bude podsjetnik na nevinost izgubljenih života. Neka svaka dova bude znak da nisu zaboravljeni. Neka svaka suza bude obećanje da će sjećanje na njih živjeti kroz generacije koje dolaze.
Srebrenica nije samo dio prošlosti. Srebrenica je opomena, sjećanje i zavjet. Dok god postoje srca koja pamte, imena žrtava će živjeti. A dok god ih spominjemo u svojim dovama, mislima i pričama, nikada neće biti zaboravljeni.
Da se nikada ne zaboravi. Da se nikada i nikome ne ponovi.
Minutom ćutnje i Fatihom odali smo počast žrtvama iz Srebrenice.
Never Forget Srebrenica
Every year on July 11, people in Bosnia and Herzegovina and around the world commemorate the victims of the Srebrenica genocide. This day is dedicated to remembering the thousands of innocent Bosniak men and boys who were killed in July 1995 during the war in Bosnia and Herzegovina. It is one of the darkest chapters in modern European history and a painful reminder of the consequences of hatred, intolerance, and violence.
The genocide in Srebrenica caused immense suffering for thousands of families. Many people lost their fathers, sons, brothers, and other loved ones. Even today, families continue to search for the remains of missing relatives and seek justice for the victims. Every year, new victims whose remains have been identified are laid to rest at the memorial cemetery in Potočari. July 11 is not only a day of mourning but also a day of reflection. It reminds us of the importance of protecting human rights, respecting diversity, and promoting peace. By learning about the past, we can better understand the value of tolerance and the need to stand against discrimination and violence in all forms. Young people have a special responsibility to learn about historical events such as the Srebrenica genocide. Education helps preserve the truth and ensures the future generations understand the importance of peace and mutual respect. Remembering the victims is a way of honoring their lives and showing solidarity with their families. The message of Srebrenica Memorial Day is clear: we must never forget what happened, and we must continue to work towards the world where such tragedies never happen again. Through remembrance, education, and respect for human dignity, we can help build future based on peace, justice, and understanding.
Never forget Srebrenica.
Učenica Amina Durmišević (II5) je napisala i čitala recital, a Belma Bilajac (I14) je snimala i
fotografisala. Učenik Emrah Malkić (I14) je napisao rad na engleskom.
